subota, ponoć

hej, draga.

oprosti što ne pišem.

ne pišem već dugo: ni tebi, ni sebi, niti ikome drugome. govorim si da su me riječi ostavile, ali ustvari, ja sam ostavila njih. i tebe. i sebe. oprosti. želim ti se javiti, ali ne znam što bih uopće mogla reći. neki dan počela sam pisati pjesmu i prvi stih u njoj kaže da nemam riječi, da u zadnje vrijeme nemam niti muzike, i da je sve samo prokleti posao.

ovo za riječi je istina – ponekad imam osjećaj da sam se totalno pogubila i da ni o čemu ne mogu reći ni riječ jer me ništa više ne dotiče, ili, možda točnije: ja sam se od svega odmaknula. kao da se bojim okrenuti prema stvarima koje me privlače, da me ne bi odvukle iz ovog neugodnog ali ipak poznatog stanja, kidnapirale me iz vlastitog života, izbacile me u neko nevrijeme, na kišu i grmljavinu, da mi bude hladno i mokro i bolno, a na to nisam spremna. radije ostajem ležati u ovom zagušljivom polumraku u kojem je barem – stvarno jest – toplo, tiho i mirno.

ne mogu još na otvoreno, ne mogu, stvarno, nakon zadnjih par godina… jebiga, ne mogu i neću. možda se naprosto moram pomiriti s time da mi treba još vremena pod dekicom. iako ni pod dekicom nisam sretna, jer ja nikad nisam bila dekica-tip. pod dekicom je toplo, tiho i mirno, i polagano umirem. i zapravo želim van, ali me još previše strah. ali da, želim:

želim zaroniti duboko u neku knjigu i nestati u njenim stranicama, i onda izroniti čista, obnevidjela i željna zraka kojeg gutam u jednom gladnom udahu. želim ušetati duboko u šumu i nestati u među stablima, i onda išetati na čistinu, izgrebana i mirišući na borove. želim zagaziti duboko u rijeku i izaći na drugoj strani u mokrim cipelama: nova, nepoznata i pod drugim imenom. želim potonuti i izroniti, a ne da ovako samo plutam na površini kao bova koja označava mjesto gdje je nekad bio brod.

imam još jedan stih kojeg mislim da mogu iskoristiti za tu novu pjesmu, a on kaže: kad si rijeka, obale te ostavljaju cijelo vrijeme.

želim kotrljati riječi u mislima kao oblutke na dnu korita, pisati duga noćna pisma, i ponovno biti rijeka.